Islamic Calligraphy and Visions

The visionary aspect of Islamic calligraphic art has most directly affected its formation, as well as the aesthetics itself. This art was often attributed a mystical dimension, as it was strictly under the influence of spirituality, the Divine message and the intensity of that message, and later through Sufism, it was immersed in deep symbolism too. Respecting holy people was one of the most important characteristics of Sufism, which reflected directly onto the art, to which they were prone, especially the Mawlawi and Bektashi Sufi orders. Sufis or mystics, as they are known in the West, were committed to cultivating this tradition of transmitting knowledge, so that many of them practiced rituals in calligraphic art. Many authors stress a characteristic Sufi meditation of “invoking God’s names“ (dhikr) as one of the important factors for reaching aesthetics, i.e. ability to ‘see’ its inner beauty and finally realise it. It is a little surprising that many eminent calligraphic artists were themselves Sufi teachers-mystics or their followers, disciples, who had set artistic standards that became canonical. Thus, characteristic calligraphic works were created, with unusual compositions and visual content, which became specific to Sufi calligraphic art. In this paper my aim is to present the calligraphic compositions, which possess some enigmatic quality, symbolism. It is believed that letters have a magical character, through the characteristic forms of the letters themselves, their separate meaning and symbolism, as well as their numeric value. Calligraphic art is by and large based on visions from the spiritual world, since its inception further through various forms of manifestation.

Vizionarski oblik islamske kaligrafske umjetnosti izravno je utjecao i na njezino formiranje i na njezinu estetiku. Ovoj umjetnosti često je pripisivana mistična dimenzija, budući da je bila pod strogim utjecajem duhovnosti i snage božanske poruke. U sufijskim krugovima smatraju da se umjetnost islamske kaligrafije začela i razvijala preko časnog ‘Alija (‘Ali b. Abi Talib), „kralja svetaca“, kako ga nazivaju u mističnim redovima, zaštitnika umjetnosti (kaligrafije i iluminacije). Smatra se da je kaligrafska umjetnost časnog ‘Alija refleksija primordijalne, nebeske kaligrafije, odnosno Nebeske Knjige i primordijalnog Pera. Poštivanje svetih ljudi jedna je od najvažnijih karakteristika sufizma, koja je izravno utjecala na umjetnost, posebice u redovima Mevlevija i Bekatšija. Sufiji ili mistici, kako su poznatiji na Zapadu, posebno su njegovali kaligrafsku umjetnost, u kojoj su ponekad prakticirali ritualne obrede. Mnogi autori navode karakterističnu sufijsku meditaciju „spominjanja Božjih Imena“ (zikir) kao jedan od bitnih faktora za postizanje spoznaje i sposobnosti da “vide“ unutrašnju bit stvari. Pojedini sufiji - kaligrafi prakticirali su i religijsko osamljivanje (halvet) uza zahtjevno i intezivno meditiranje, kako bi kroz spiritualno pročišćenje postigli pročišćen izraz i u umjetnosti, zasnovan na vizionarskoj metodi koncentracije. Tako je kaligrafska umjetnost smatrana i svetom, te su pojedine skupine duhovnih mistika kontemplirale satima zagledane u nju. Prema predajama, ova je umjetnička vještina realizirana kroz duhovne vizije, ali i korištena kao medij za postizanje duhovnih spoznaja. Ilustrativni primjer vizija arapskoga slova jest vizija mistika i filozofa Ibn Arebija-Šejhu’l Ekber (Doctor Maximus), koji je u svojoj viziji vidio arapsko slovo H (he) „u čistom svjetlu kako isteže svoje ruke i postaje riječ Huwa - On, božanski simbol ponad ostalih imena i riječi”. Kaligrafski radovi s ispisom Huwa najkarakterističniji su simboli mističnih sufijskih krugova i pojavljuju se u različitim likovnim oblicima. Slova su u islamskoj umjetnosti smatrana ne samo svetima već i živim bićima, živim organizmima, što nesumnjivo proizlazi iz mističnih vizija. Ovakvi radovi posjeduju nešto od enigmatskog simbolizma, koji se može beskrajno iznova tumačiti. Kaligrafska umjetnost najvećim je dijelom zasnovana na vizijama iz duhovnoga svijeta, od njezina formiranja kroz različite forme manifestacije.