The Byzantine Legacy in the Manuscripts Les Miracles de Nostre Dame by Gautier De Coinci

This article is an attempt to analyze the Byzantine legacy in the text and miniatures in one of the most important collections of miracles in the 13^th century, Les Miracles de Nostre Dame by Gautier de Coinci. It isn’t intended to be in agreement with medieval images, but the ideas that are deduced from his argument are visually interpreted, soon after, in a context highlighting scholastic theories, which systematized the inherited ideology of the Second Council of Nicaea. Thus, in the manuscripts written before 1300, we found the use of various iconographic resources, which aim to express the link between the prototype and its image. Of all the copies, the manuscript kept in Besançon (MS 551) shows more forcefully these changes that occurred throughout the 13^th century; its illustrators most likely used double representations and excessive realism, such as the size and the attitudes that appear as an animated object, and become a surrogate of the Virgin herself.

Ovaj članak analizira prikaze Djevice Marije i druge teme u jednoj od najvažnijih rukopisnih zbirki čuda trinaestoga stoljeća, Les Miracles de Nostre Dame, koju je Gautier de Coinci napisao prije 1236. Autorovo je polazište zapadna tradicija i uloga koncepta Prijestolja Mudrosti u okviru promjena odnosa prema „slici“ i liturgijskog značaja posredničke uloge Majke Božje, a referira se na komentare bizantske ideje zapadnih teologa 12. stoljeća. To uključuje postavljanje „slike“ u tradiciju Crkve, napad na sve one koji se usude oskvrnuti ju ili uništiti, te upute o načinu poštivanja svetog prototipa kroz hvaljenje i žrtvu. Les Miracles de Nostre Dame vizualizira autorove ideje, koje su sistematizirale naslijeđeno učenje Drugog Nicejskog sabora, u oviru oblikovanja nove gotičke„slike“ i načina njenoga štovanja. Tako u rukopisu nalazimo dvostruke prikaze, koji ukazuju na povezanost slike i njezina prototipa, postavljajući ih u isto vrijeme i prostor. Navedena dvojnost odraz je materi- jaliziranog božanskog prisustva te individualne pobožnosti. Ilustracija, poput Čuda svećenika u Chartresu, u kojoj se glavni lik predstavlja kao stvaran, odražava značaj materijalnih i vizualnih komponenata na slikama u osobnoj pobožnosti. Marijanski prikazi imaju dodatnu vrijednost: njihov je model medijator par excellence, što daje veću snagu prikazu. Od svih kopija, rukopis čuvan u Besançonu najsnažnije prikazuje promjene nastale u trinaestom stoljeću: korištenje dvostrukih prikaza i naglašen realizam, s posebnim naglaskom na veličinu i„animiranost“ Marijinog lika.