Legends, Images and Miracles of the Virgin Mary in the Bay of Kotor in Early Modern Period

The aim of this paper is to present two icons of the Virgin from the Bay of Kotor: their iconography, style, but above all the legends about them, the miracles they performed and, in particular, the ways in which these wonders were used in the process of constituting the legitimacy of the communes and the region. At the root of the myth of Our Lady of the Reef was the political aspiration of the citizens of Perast to consolidate their domination over the broader territory. The citizens of Prčanj had a similar aspiration. But, while the creation of the cult of Our Lady of the Reef was officially based and rested on the heroic and masculine principle, the establishment of the cult of Our Lady of Prčanj, the cult of the icon of Italo-Cretan origin was based quite opposite, on the private and women’s domain. Therefore, the creation of the Virgin cults in the early modern Bay performed a variety of cultural roles. The two icons followed the meticulously designed Post-Tridentine model of linking sacral and political power and both served as mirrors of social hierarchy. However, the dynamic nature of their cultural impact, which involved more than subtle differences in the ways in which the two Virgins were produced and consumed, resulted in the justification of local cults. The similarities and variations which followed their fashioning should be perceived as two sides of the same coin, complementary and interdependent, rather than mutually exclusive phenomena.

U tekstu se prikazuju dvije Bogorodičine ikone iz Boke Kotorske - Gospa od Škrpjela i Gospa iz Prčnja - njihova ikonografija, stil, legende oko njih satkane i čuda koje su počinile. Objašnjava se kako su ta predanja iskorištena u procesu konstituiranja integriteta gradova i čitave regije. Prati se proces oblikovanja Bogorodičinih ikona kao središta devocional- nog, socijalnog i političkog sustava komune. Obje ikone imale su jednaku želju da napuste svoja sigurna utočišta: prčanjska Gospa dobija noge i moć da ode iz privatnoga prostora, a Gospa iz Perasta doplovljava morem s Istoka, napušta građanski dom i župnu crkvu, prateći svoju neopozivu želju da se nastani u novom prostoru. Obje ikone prolaze kroz razne nedaće i završavaju svoja putovanja na mjestima podignutim ili rekonstruiranim upravo za njih: crkva u brdu iznad Prčnja obnovljena je iste godine kad je u nju kročila ikona, a hrid ispred Perasta izrasla je u umjetni otok s crkvom koja čuva ikonu. Ipak, dvije bokeljske Gospe različito su štovane i “korištene”. Dok je nastanak kulta Gospe od Škrpjela bio oficijelno utemeljen i počiva na herojskom i maskulinom, formiranje kulta Gospe iz Prčnja oslanjalo se na privatni i ženski princip. Hodegitrija, poput njenog konstantinopolskog arhetipa, izborila se za najvažniju ulogu - zaštitnice Perasta i cijele Boke, jer je bila sposobna da se bori i zasipa pepelom oči neprijatelja. Nježna Eleousa iz Prčnja provela je godine čineći čuda u kući patricija, da bi se, u punoj snazi, odrekla svog okrilja i otišla u javni prostor. Kompleksna povezanost ikonografskih, društvenih i političkih segmenata ukazuje na dosljedno sproveden proces oblikovanja kulta Bogorodičinih ikona u Boki Kotorskoj. Ovaj proces zasnovan je na post- tridentskim pravilima i prihvaćenim modelima, ali i na kreativnosti utemeljenoj na lokalnim karakteristikama i okolnostima.