Cultivating Devotion The Sixteenth-Century Enclosed Gardens of the Low Countries

The Enclosed Gardens of Mechelen are extraordinary 16^th-century reliquaries that frame not only relics but also papier-mâché seals, jewelry, poupées de Malines, glass beads and pilgrim badges against a background of silk vegetation. Together, these objects compose a garden enclosed by a gate as praised in the Song of Songs. These mixed-media shrines were assembled and organized by religious women during the 15^th and 16^th centuries. Seven of these Enclosed Gardens were cherished by the Onze-Lieve-Vrouw Gasthuiszusters of Mechelen. The Gardens are a unique expression of the spiritual “horticulture” of the female convent. This horticulture is deeply rooted in the devotion to the Virgin Mary. This article not only explores the iconography of the Enclosed Gardens, but also the techniques and materials used for the making of the Enclosed Gardens and, additionally it explores how these influenced the devotional experience of religious women.

Mechelenski „zatvoreni vrtovi“ su iznimni relikvijari 16. stoljeća koji ne sadržavaju samo relikvije, već i papier-mâché pečate, nakit, poupées de Malines, staklene perle i hodočasničke značke na svilenoj podlozi ukrašenoj biljnim ornamentima. Zajedno, ovi predmeti tvore vrt zatvroen vratima kako stoji u Pjesmi nad Pjesmama. Sedam od tih„ograđenih vrtova“ je bilo čuvano od časnih sestara Onze-Lieve-Vrouw Gasthuiszusters iz Mechelena. U ovom se članku autorica osvrće na vrtove i njihovu marijansku ikonografiju, a potom na pobožnost. Prvi dio ovoga članka prikazuje ikonografiju „vrtova“ na temelju sačuvanih djela s posebnim osvrtom na ikonografsku shemu jednog mechelenskog„ograđenog vrta“ s prikazom lova na jed- noroga, primjera koji utjelovljuje marijansku ikonografiju i vjeru na jedinstven način. Drugi dio ove studije istražuje tehnike i materijale korištene u izradi tih vrtova te meditacijsku praksu kojoj su predmeti pripadali. Ovaj esej vrednuje različite načine na koji su povezani ručni rad i koncept Imitatio Mariae, ponajprije svileno cvijeće, koje je jedno od najistaknutijih značajki tih vrtova. Slično Imitatio Christi, Marijin život i djelovanje nisu bili samo predmet meditacije, već i meditacijska praksa. Ručni rad se na taj način može sagledati kao meditacijska praksa i štovanje Djevice Marije. S obzirom na tehničke poteškoće vezane za izradu umjetnog cvijeća, čini se vjerojatnim da se u Mechelenu nalazilo samo nekoliko ljudi koji su imali znanje i vještine u takvoj umjetnosti. Vjerojatno su te predmete izrađivali obrtnici tzv. passementmakersi, koji su izrađivali svekolike predmete od tekstila. Međutim, čak i ako su obrtnici izrađivali svileno cvijeće, postoji dovoljno elemenata koji potvrđuju da su te ar- tefakte izrađivale i pobožne žene, tako da to nije bio samo ručni rad, već i način da se postane čestit kao Marija. Ovaj članak istražuje eksternalizaciju duhovne hortikulture ženskog samostana koju utjelovljuje marijanska ikonografija. Iako ova ikono- grafija nije uvijek doslovno prisutna, neki od ovih cvjetnih vrtova bili su izrađeni duhom prožetim marijanskom pobožnošću te ispunjeni prikazima koji simboliziraju Djevicu Mariju.