Full text loading...
L’Assunzione di Gaetano Previati del 1903 presenta diverse anomalie rispetto all’iconografia tradizionale. Analizzando i bozzetti preparatori, emerge una progressiva cancellazione degli strumenti musicali inizialmente affidati agli angeli. Il motivo di questa sottrazione è da ricercarsi nella tecnica divisionista di Previati, che aderisce ai principi sinestetici di inizio secolo e che individua nella “vibrazione” la sintesi delle arti. L’impostazione di uno degli olii preparatori, oggi al Museo dell’Ottocento di Ferrara, fa supporre che lo strumento sottratto agli angeli sia divenuto la Vergine stessa, la cui composizione frontale, unitamente con le creature celesti che la trasportano, rimanda a quella di una grande lira. Su un piano icono(teo)logico questa identificazione tra la Madonna e lo strumento perfetto suonato da Dio coincide con il concetto di kénosis. Su un piano strettamente organologico è significativo il rimando mistico-simbolico all’Agnus Dei.
AbstractPreviatijevo Uznesenje iz 1903. godine sadrži niz nepravilnosti u odnosu prema tradicionalnoj ikonografiji. Analizom pripremnih crteža zapaža se da autor ne uvrštava u prikaz glazbene instrumente, koji su izvorno bili dodijeljeni anđelima. Razlog tomu možemo tražiti u Previatijevoj slikarskoj tehnici (divizinizam), koja se poklapa sa sinestetičkim načelima početka stoljeća i koja u datim primjerima “vibrantnost” definira kao element sinteze različitih umjetnosti. Kompozicija na jednom od pripremnih ulja, koje se danas nalazi u Museo dell’ Ottocento u Ferrari, daje naslutiti da se instrumenti oduzeti anđelima pojavljuju“prikriveni” u ili uz lik Bogorodice, o čemu svjedoči frontalni prikaz njenog lika, koji okružen i sjedinjen s nebeskim stvorenjima koja ju uzdižu u nebo, podsjeća na oblik velike lire. U ikono(teo)loškom smislu ovakva se identifikacija Bogoro- dice kao savršenog glazbenog instrumenta, sviranog od strane Boga, podudara s idejom kénosisa, dok je u organološkom smislu značajna vezanost uz mističnu simboliku Agnus Dei.