Full text loading...
Aby Warburg’s aspiration was to observe the behaviour of haptic cultural visual elements and to analyse the function of it in life. He found out that there are special pre-shaped visual elements, which continually reappear, and which he called a pathos formula. He looked for the order and the laws of that process. The investigation culminated in an idea of creating a theory of visual memory. However, Warburg did not write a book to preserve his thoughts, but presented his theory in multiple series of pictures on screens and captured it in schemes and photographic documentation. And finally, he planned to create a Picture Atlas titled Mnemosyne as a general expression of his investigation on that topic. I will discuss Warburg’s methodological work in a picture series as a visualisation of his theory of the function of image memory. As Warburg did not publish any text that presents the theory, my investigation should be understood as a contribution to the reconstruction of that theory. For that reason, first, I will contextualise Warburg’s psychological background. This will be followed by the discussion of Warburg’s talk before the Hamburg Chamber of Commerce to provide a concrete example for understanding the operating principle of the picture series, as this is necessary to provide an explanation of the theory.
AbstractSerije slika, koje je stvarao Warburg, predstavljaju funkcije vizualnih mnemoničkih procesa, koje je Warburg istraživao koristeći kulturalne artefakte kao svoj materijal. Temeljio je svoj rad na poznavanju suvremene znanosti, posebice dosega razvojne i geštalt psihologije, u istraživanju ljudske psihe. Warburg je ponajprije bio zaokupljen procesom preobrazbe pod utjecajem višeg emocionalnog iskustva u dinamičkom i kreativnom formativnom procesu, kao i u procesiranju i dizajnu slikovnih elemenata koji povezuju individualne elemente u serije, te kako navedeno igra ključnu ulogu u mnemoničkim procesima u svakoj povijesno-društveno-kulturalnoj pozadini epohe, kao kulturalnog prostora djelovanja. Serije slika posložene su prema teorijskoj metodi s vlastitom semantikom, koja u procesu slaganja, redanja i mijenjanja slikovnoga materijala dostiže empirijsku razinu znanstvenog eksperimenta. Sve se ovo temelji na suprotstavljanju različitih stilova i kultura te stvara međusobne veze među njima, i to, kao što je Warburg uvijek govorio, traženjem „karike koja nedostaje“. Platna se također mogu jednostavno analizirati kao dijagrami ispunjeni fotografijama, koji se mogu čitati geometrijski promatrajući geste i motive, te kao “hiper-slika”, ali da bismo ih u potpunosti razumjeli, potrebno je poznavati cijeli kozmos warburgovskih ideja o procesima kreativne memorije i subjektima veza i razmjena te kretanja formi između kultura, koje mogu voditi naš pokušaj razumijevanja konstrukcije njegovih serija slika.