Full text loading...
This paper aims to explain the aesthetic dimension of Pope Benedict‘s interpretation of Michelangelo‘s Last Judgement, which he defined as an „Image of responsibility“. This analysis focuses on the communicative, and perceptive power of the Last Judgement by comparing Michelangelo‘s art theory with that of Leonardo‘s. Michelangelo‘s new conception of time and space was inspired by the scientific revolutions of his time. With his new technique he was able to overcome traditional concepts of perspective and composition, thus announcing a surprisingly modern relation between spectator and image which anticipated the one present in Impressionism, especially Monet‘s paintings. Thus, in this sense, we may consider Michelangelo as a „modern icon“, which leads to an intimate, mystical experience of salvation.
AbstractZa prikaz doživljaja spasenja kroz sliku potrebno je poznavati nekoliko elemenata: teologiju prikaza (do koje mjere prikaz uspijeva prenijeti određenu temu), percepciju prikaza (na koji način gledati sliku) i estetski jezik prikaza. Evoluciju ovoga procesa najbolje možemo shvatiti ako usporedimo revolucionarnu transformaciju prikaza “spasenja ljudskoga bića”u Michelangelovim djelima Preobraćenje Sv. Pavla i Posljednji sud. U Preobraćenju prepoznajemo Pavlovu intimnu psihološku transformaciju kroz njegov susret s Gospodinom, dok slikar u Posljednjem sudu ide korak dalje u prikazu tremenduma. Umjetnici su uporabom boja mogli učiniti vidljivima znanstvene inovacije u prostoru i vremenu razdoblja u kojima su živjeli. Nove, radikalne vizije beskonačnosti svemira uzrokovale su korjenite promjene u estetici umjetnosti i njezinoj percepciji. Michelangelo stvara “ne-figurativnu sliku”, koja ne pretpostavlja prostor u kojemu bi se moglo nalaziti neko čvrsto tijelo, ni teorijski, ni konceptualno. On stvara neograničen prostor koji se ne može definirati, i time u promatrača izaziva određenu vrstu neravnoteže. Čini se da umjetnik slijedi Leonardov savjet te prozirnom, svjetloplavom, praznom površinom stvara mističnu sferu. Promatrajući Monetova djela 400 godina kasnije, pokušavamo razumjeti Michelangelovu genijalnost u predviđanju stvaranja novoga prostora, rođenoga u impresionizmu.