The Image of Jesus Christ in the 20^th Century and Contemporary Art of Armenia

Religious iconography and the tradition of depicting Christ in Armenia go back to the very beginning of the Christian era. It has experienced a unique development particularly during the Middle Ages. The loss of statehood, the continuing violence of foreigners and migrations over the centuries have defined the uniqueness of Armenian art. In the 20^th century, the figure of Jesus Christ persisted in Armenian culture despite the existence of various political and ideological movements. Distinguished Armenian artists of that period referred to the image of Christ giving new interpretations and generating new ecclesiastical art. Since the Independence of 1991, many contemporary artists have tried to reconsider and revive the idealistic image of Christ. The variety of different representations of Jesus in contemporary Armenian art reflects the existence of divergent ideological trends and processes. Today with the necessity to adopt a new national and unifying ideology the problem of ideal personality comes forward. The image of Christ embodying absolute will, wisdom and love can become the centre of that ideology. The monumental representation of Christ Pantocrator depicted in the dome of the newly built Church of St John the Baptist in the town of Abovyan (2013) is worth mentioning in this context.

Različite kulture, različite nacije i pojedinci interpretirali su prikaz Isusa Krista na vrlo različite načine. Prikaz Sina Božjega odražavao je moralne i estetske zahtjeve pojedinih razdoblja i slijedio modele prikazivanja koji su postojali unutar svakog od tih umjetničkih sustava. Religijska ikonografija i tradicija prikazivanja Krista sežu u same početke kršćanskoga razdoblja, a svoj procvat doživljavaju tijekom srednjega vijeka. Umjetnička djela iz druge polovine 19. stoljeća, nastala pod utjecajem ideologije E. Renana, uglavnom prikazuju Krista kao duhovnog propovjednika u povijesnoj ili suvremenoj intelektualnoj pozi. Nekoliko je armenskih slikara s početka 20. stoljeća, poput V. Surenanyantsa, Y. Tadevosyana, G. Bashinjaghyana i A. Fetvachyana, postalo sljedbenicima toga trenda. Prikaz Krista u njihovim radovima izveden je u akademskom, realističnom ili impresionističkom stilu. Nove umjetničke trendove s kraja 19. i početka 20. stoljeća usvojili su i drugi armenski slikari, poput E. Tadevosyana, H. Gyurjyana i Y. Kochara. Nakon uspostave sovjetske vlasti u Armeniji (1920.-1991.) tradicija prikazivanja Krista postupno je opadala i gotovo zamrla, iako se nastavila razvijati u dijaspori. Isusov je lik ponovno privukao pozornost armenskih umjetnika u 1950-im i 1960-im godinama, tijekom Hruščovljeve destaljinizacije i popuštanja političke stege. Armenski su umjetnici često posezali za kršćanskom tematikom, tražeći slobodu u umjetnosti i kreativnom izričaju. Od osamostaljenja 1991. kršćanska je religija, zajedno s demokratskim vrijednostima i slobodom umjetničkog djelovanja, ponovno našla mjesto u armenskom društvu i svijesti. Mnogi suvremeni umjetnici pokušavaju preispitati i nanovo uspostaviti idealističnu sliku Krista. Mnoštvo različitih prikaza Isusa u suvremenoj armenskoj umjetnosti odražava postojanje divergentnih ideoloških trendova i procesa. Danas je, uz potrebu da se usvoji nova nacionalna i ujedinjujuća ideologija, problem idealizacije ličnosti izbio u prvi plan. Kristov lik utjelovljuje apsolutnu vlast, a mudrost i ljubav postaju sukusom te ideologije. U tom kontekstu valja izdvojiti monumetalni prikaz Krista Pantokratora u kupoli novoizgrađene crkve sv. Ivana Krstitelja u Abovyanu, autora Hayka i Abrahama Azariana iz 2013. godine.