An Inquiry into the Image of Jews in 15^th-Century Istria: The Iconography of the Jewish-Christian Dispute

The external features of religious Otherness in Christian iconography have long been known and specified. In the late Middle Ages, numerous paintings were created on the Istrian peninsula in which the external features, predominantly those of the Jews, can be recognized. In this preliminary research, we recognized such attributes on the frescoes in Pazin, Lindar, Lovran, Beram, Gračišće, Svetvinčenat, Pićan and Vižinada. Comprehensive research on this topic in the aforementioned territory, however, has yet to be conducted. In this essay the focus of our research is directed towards Lindar, Beram and Vižinada, with a special emphasis on the topics of Disputes of Christians and Jews in the iconography of painted narratives. In the church of St Catherine in Lindar a very complex iconography of the Living Cross can be found between the personifications of the Church and the Synagogue. These topics emerged from a treatise attributed to St Augustine, in which the Christian truths contrast with Jewish traditions. In Beram and Vižinada the theme of the Jewish-Christian dispute is visualized through the iconography of Christ among the Doctors, in which the painters intensify the expressions of disagreement and confusion of the Jews, represented by means of specific clothes and gestures. At the same time, we will endeavor to explore and explain the emergence and the presence of these topics within the geopolitical context.

Izabrani primjeri prikaza Židova u Istri u 15. stoljeću unutar ikonografije židovsko-kršćanskog spora

U kasnom srednjem vijeku nastala su brojna slikarska djela u Istri na kojima se prepoznaju razlikovni atributi religijskih Drugih, primarno Židova. To se ponajprije očituje u židovskom šeširu, kao najčešćem atributu Židova u kršćanskoj ikonografiji, ali i u nekim drugim motivima poput škorpiona, fizičkih deformacija ili metaforičke sljepoće. U ovom preliminarnom istraživanju takvi su motivi prepoznati na lokalitetima u Pazinu, Lindaru, Lovranu, Bermu, Gračišću, Svetvinčentu, Pićnu i Vižinadi. Slijedom toga, razvidna je potreba da se freske na navedenim lokalitetima obrade sveobuhvatnom ikonografskom studijom. Interes je u ovome tekstu usmjeren na lokalitete u Lindaru, Bermu i Vižinadi. Pritom je poseban naglasak dat temama spora između kršćana i Židova u ikonografiji slikarskih narativa. Prvi dio teksta odnosi se na razmatranje ikonografski kompleksne freske u crkvi svete Katarine u Lindaru koju poznajemo pod nazivom Živi križ. Premda je freska više puta obrađena u dosadašnjoj historiografiji, u hrvatskoj publicistici se do sada negirala njezina protužidovska poruka, a podjednako nije bila sagledana u kontekstu evolucije antitetičkog odnosa dviju prikazanih personifikacija kao ni razvoja njihovih specifičnih atributa. Uz niz komparativnih europskih primjera u tekstu se također razmatraju i literarni predlošci koji su utjecali na oblikovanje teme, odnosno srednjovjekovni traktati koji za okosnicu imaju verbalni duel između Crkve i Sinagoge poput De altercatione ecclesiae et synagogae Dialogus, pogrešno pripisanog Svetom Augustinu. Rasprava između kršćanstva i judaizma je također predmet interesa drugog dijela teksta koji je posvećen ikonografskoj temi Disputa u hramu, a koja se nalazi u kontekstu kristoloških ciklusa u crkvi svete Marije na Škriljinah u Bermu te u crkvi sv. Barnabe u Vižinadi. Tema se također razmatra u komparativnom odnosu prema europskim primjerima. Ukazuje se na to kako promjenom načina prikazivanja židovskih pismoznanaca i njihovih atributa, tema može biti predstavljena na neutralan način ili na način da sugerira protužidovski kontekst. U prilog potonjoj tezi izdvajaju se ekspresivne geste pismoznanaca, koji ne pronalaze odgovore u svojim knjigama slijedom čega ih trgaju, bacaju na tlo ili čak jedu. Te su slike konceptualno i vizualno slične tradicionalnoj ikonografiji teološkog spora, pri čemu knjige heretičara padaju zajedno s njima na tlo. U prilog protužidovskom ozračju istarskih fresaka govori i njihova recepcija od suvremenih promatrača, koja je zabilježena u grafitima koje su u freske urezivali domicilni stanovnici nazivajući židovske pismoznance pogrdnim imenima. Arhivski dokumenti za sada ne daju odgovore na pitanja židovske prisutnosti u unutrašnjosti istarskog poluotoka, no simptomatično je da se freske protužidovske ikonografije nalaze na teritoriju Istre koji je bio pod vlašću Habsburga, a njihov netoleratnan stav prema Židovima dobro je poznat i dokumentiran u povijesti.