Full text loading...
This paper aims to present iconographic modifications of the Virgin Hodegetria representations in the Crown of Aragon (a composite monarchy extended from Southern Italy to the Iberian Peninsula) in the early modern period. The time span ranging from the mid-15th to the early decades of the 16th century is the crucial period for the wide-range spread of the Hodegetria cult between East and West, and during which period occurred an iconographic and worship transfer that produced allotropies and variants. It is only after the fall of Constantinople that new ways of representing the Hodegetria appeared on the Italian Peninsula and in Sicily, along with the Holy icon replicas: the depiction which was set as a standard is the one with two old men (Calogeri) carrying on their shoulders the chest with the Hodegetria, sometimes as an icon, sometimes as a real body. Because of her commitment as protector against the enemy, the Virgin Hodegetria was invoked by all professionals related to the sea and so, during the 16th century, occurred two transfer phenomena: her identification with Madonna del Buon Cammino and her determination as protector against the Barbary slavery. It is through these new operational functions that the cult spread beyond the traditional “Byzantine” Southern Italy regions, such as Liguria, Sardinia, the Balearic Islands and the Iberian Peninsula. These new functions entailed new iconographic standards depending on the geographical location and the activity of Mendicant orders (Augustinians, Franciscans, Mercedarians) and confraternities.
AbstractKult Bogorodice Hodegitrije ima dugu povijest, a proizlazi iz štovanja svete ikone iz Hodegonskog manastira, koje se može datirati najkasnije u 10. stoljeće. Smatrana čudotvornom i nazivana “voditeljicom na putu” ikona Hodegitrije je svakog utorka bila iznošena na trg ispred manastira kako bi obavila čudotvorni ritual. S jačanjem turske opasnosti i opsada Kon- stantinopola u 14. i 15. stoljeću, Bogorodica Hodegitrija, “Majka Konstantinopola”, postaje zaštitnica kršćana pred islamskom opasnošću te se njezin kult širi izvan Bizantskog carstva. Ikona je uništena 1453. nakon zauzimanja Konstantinopola od oto- manskog sultana Mehmeda II. Period od polovice 15. do prvih desetljeća 16. stoljeća ključan je za značajnije širenje kulta Ho- degitrije s istoka na zapad. Tad se događa transfer pobožnosti i ikonografije, u kojem su stvorene brojne alotropije i varijante. Nakon pada Konstantinopola na prostoru Italije i Sicilije pojavljuju se kopije ikone, ali i nove inačice u interpretaciji Hodegitrije usporedo s legendom o čudotvornom spasenju ikone od otomanskog uništenja i njezinoj translaciji na prostor talijanskog po- luotoka, na kojem brojne zajednice tvrde da posjeduju autentičnu kopiju. Na talijanskom prostoru uspostavlja se standardni prikaz Hodegitrije koji prikazuje dva Calogeria (kaluđera) koji nose na ramenima škrinju s Hodegitrijinom ikonom. Ta ikono- grafska inačica svoj uzor nalazi u procesijama i ritualu koji se odvijao utorkom u Konstantinopolu, a vizualne razlike nastaju kao izraz nerazumijevanja i nepoznavanja izvornog prototipa zbog vremenske i prostorne udaljenosti. U radu se prikazuju i uspo- ređuju različiti primjeri ove ikonografije s prostora južne Italije i Sicilije (koji imaju zajedničku poveznicu u škrinji) te Sardinije, u kojoj se razvija zanimljiva inačica na temelju lokalne legende i tradicije. Naime, dok u drugim djelovima Italije Calogeri nose
škrinju, ovdje je prikazan drveni kip Marije s malim Isusom, koja blagoslivlja dva klečeća lika - bijelca i Maura.