The Image of the Immaculata as Patroness of Portugal and a Motif in Traditional Jewellery Pendants

Gold and silver pendants representing Our Lady of Conception were some of the most common examples in traditional Portuguese jewellery during the 19^th century and first half of the 20^th century, following a typological variety of crosses and hearts. In popular culture, these images reflect the great devotion, service and defence that the Dogma of Immaculata had in Iberian Peninsula, strongly supported by the Franciscan Order, which sustained the idea that the Virgin was conceived without sin. This belief, intensified during the 17^th century, was politically supported by D. João IV, the first monarch of the dynasty following the Declaration of Independence of Portugal after the Spanish dominance, in 1640. In the Cortes of 1646, D. João IV declares the Virgin of Conception as patroness of the Kingdom, a decision confirmed by Pope Clement X in 1671. This study is intended to reflect on the popularization of these images, display the iconographic model, the techniques used to make these pieces during the 19^th and 20^th centuries, and evaluate functions, practices and contexts of use. This work is the result of conducted research in archives, goldsmith workshops that still keep moulds with these images, the study of pendants preserved in public and private collections, as well as photographic archives, including individual and group portraiture, where the objects can be seen in their usual context.

Zlatni i srebrni privjesci s likom Djevice bezgrešno začete bili su jedni od najčešćih primjera u tradicionalnom portugalskom nakitu u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, uz raznolike oblike križeva i srca. Taj je komad nakita često bio pokazatelj statusa i bogatstva, velik i šupalj, rađen u metalu tehnikom kovanja ili lijevanja pa predstavlja čvrst predmet koji se od druge polovice 20. stoljeća postavlja na emajlirane medaljone. U popularnoj kulturi ovakvi prikazi odražavaju veliku privrženost, služenje i obranu dogme o Bezgrešnom začeću na Iberskom poluotoku, što su snažno podupirali franjevci. Vjerovanje da je Marija začeta bez grijeha politički podupire D. João IV, prvi monarh dinastije nakon proglašenja nezavisnosti Portugala od španjolske dominacije 1640. U “Cortesu” 1646. João IV. proglašava Djevicu Immaculatu zaštitnicom Kraljevstva, a odluku potvrđuje papa Klement X. 1671, čime ona postaje ultimativni simbol kraljevstva, ispred krune. Vjerovanje u Bezgrešno za- čeće poprima nacionalno značenje u kontekstu španjolsko-portugalskih ratova, koji će potrajati do 1668. Dogmatski status Bezgrešnog začeća imao je kao rezultat definiciju ikonografskog modela tijekom 16. stoljeća, koji se poziva na tekst iz Knjige otkrivenja: “žena uz koju je Sunce, Mjesec joj pod nogama, te kruna s 12 zvijezda na glavi” (Otk 12:1). Taj su prikaz osobito popularizirali španjolski barokni umjetnici, šireći ikonografiju Marije koja gazi opaku zmiju, te kao nova Eva izbavlja ljude od istočnog grijeha, okružena oblacima iz kojih izranja mnoštvo anđela. Ovaj se model tijekom 17. i 18. stoljeća koristi u Portu- galu u izradi nakita. U ovome se tekstu raspravlja o navedenim prikazima, njihovoj ikonografiji, tehnikama izrade nakita, te tradiciji, praksi i kontekstu nastanka i korištenja privjesaka. Ovaj je rad rezultat provedenog istraživanja u arhivima (ponajpri- je pomnim čitanjem oporučnih i darovnih knjiga), studija nakita u javnim i privatnim zbirkama te u fotografskim arhivima, (uključujući individualne i grupne zbirke portreta, gdje se objekt može vidjeti u svom uobičajenom kontekstu) te istraživanja u zlatarskim radionicama u kojima se i dalje proizvodi prema tradicionalnim modelima.