Full text loading...
The legend of Mark’s apparitio had a profound effect on Venetian hagiographic standards. The following paper seeks firstly to uncover the extent to which the trope dominated Venetian hagiography. It further explores how the Vitae of Venice’s local contingent of saints and beati alluded to Mark’s well-known and sanctioned prototype in order to validate new, dubious or unfamiliar cults. The unusual prominence of the motif in Venice more generally, particularly after Mark’s famous apparitio of 1094, suggests that apparitiones were used as part of a broader strategy to validate Venice’s self-perceived identity as God’s favoured locus sanctus.
AbstractČudesne su vizije već od 10. stoljeća imale važnu ulogu u ojačavanju venecijanskog viđenja vlastita identiteta kao omiljenog locus sanctus. Božanstvena pojavljivanja karakteriziraju najranije legende o osnivanju grada, uključujući više slučajeva povezivanja sv. Marka evanđelista s Venecijom. Poznati apparitio svetoga Marka - čudesno ponovno pojavljivanje njegovih izgubljenih relikvija 1094. godine, te njihova istaknuta uloga u liturgijskom i vizualnom smislu u bazilici Svetoga Marka i oko nje, bilo je temeljno za venecijanski mit te je učinkovito ustanovilo prototip za ukazanja u Veneciji. Iako ukazanja svetaca nisu jedinstvena za Veneciju, važnost tog motiva zaslužuje pozornost. Ovaj se rad usredotočuje na motiv ukazanja kao što je opisan u pisanim i vizualnim pričama venecijanskog lokalnoga kontingenta svetaca i blaženika. U radu se tvrdi da su vizije ukazanja dosljedno korištene u venecijanskim Vitama iz dva osobita razloga: prvo, da bi se naglasio ugled i autentičnost manje istaknutih lokalnih kultova dok ih se predstavlja unutar pomno propisanih parametara Markova dominantnoga kulta te, drugo, ne bi li se potvrdio status Grada kao Božjeg superiornog locus sanctus. Općenitije govoreći, rad odražava način na koji su Venecijanci interpretirali i reinterpretirali svoje lokalne religijske kultove kroz stvaranje mitova o svetom Marku.