The Mediality of Culture. Theories of Cultural Representations

How do we store, process, share and interpret information? By the help of signs. Today’s in-formation society as well as the traditions of our rich cultural history are equally inseparable from the study of signs and signification. How do we create signs? What kind of sign-systems can convey information? Language, diagrams, pictures, gestures, musical signals or any combination of these. Consequently, it is not only the systemic nature but also the mediality which is of crucial importance in signification. According to the various media, the study of mediality has its own disciplinary branches: applied linguistics, iconology, musicology, physiognomy, etc. Aiming at a complex interpretation of culture, however, one needs a combination of several, interdisciplinary and multidisciplinary approaches, which have to be brought into harmony by a general theory of culture. In my presentation I shall try to offer such a mediality-oriented theory of cultural re-presentations, beginning with Clifford Geertz’s proverbial definition of culture, and combining it with considerations of semiotics, iconology, imagology, communication theory, the politics of representations, and the like. My case studies will range from medieval to postmodern emblematic expressions.

Na koji način pohranjujemo, obrađujemo i tumačimo informacije? Uz pomoć znakova. Današnje informatičko društvo kao i nasljeđe naše bogate kulturne povijesti na jednak su način neodvojivi od proučavanja znakova i značenja. Kako stvaramo znakove? Kakve sustave koristimo za prijenos informacija? Jezik, dijagrame, slike, geste, glazbene signale ili različite kombinacije navedenih? Stoga od ključne važnosti kod označivanja nije samo znakovna sistemska narav, nego i medijalnost. Prema različitim izvorima, proučavanje medijalnosti ima vlastite disciplinarne grane: primijenjena lingvistika, ikonologija, muzikologija, fiziognomija itd. Imamo li kao cilj kompleksnu interpretaciju kulture, svakako moramo koristiti kombinaciju više interdisciplinarnih i multidisciplinarnih pristupa, koje potom treba uskladiti s općom teorijom kulture. Ovom prezentacijom pokušat ću ponuditi teoriju kulturalne reprezentacije orijentiranu prema medijalnosti, počevši s poslovičnom definicijom Clifforda Geertza: „Kultura je skup priča koje pričamo sebi samima o nama samima“. Razvijam ovu definiciju uzimajući u obzir medijalnost kulture u sljedeći kompleksan pristup: „Kultura je društvena praksa multimedijalne, samorefleksivne i narativne reprezentacije uz pomoć koje određena zajednica gradi, interpretira i razrađuje svoj vlastiti identitet”. Ovaj članak, nadalje, promatra trendove i primjere koji preispituju kulturu kroz multimedijalni prikaz, posebice vezan uz odnos slika-riječ. Primjeri se kreću od srednjovjekovnih do post-modernih simboličnih izričaja, koji ilustriraju politiku slikovnih prikaza, imagologiju, načelo „vidjeti znači vjerovati“ i razne uporabe multimedijalnih kulturalnih reprezentacija.