Elisabetta Sirani’s Porcia Wounding Her Thigh (1664). A Piece of Mute Eloquence or a Meta-Painting?

The paper deals with an almost hypnotic picture of Elisabetta Sirani, Porcia Wounding Her Thigh (1664); an altogether brutal and refined painting, allusive and violent, pleasant and disturbing. The fascination is due to the multifaceted interactions between an extraordinary intertext - Plutarch’s lines on Porcia in Brutus life and our contemporary reception of a text and image which cannot preclude or remove feminist and psychoanalytic approaches on what seems a female recrimination and self-mutilation. Comparative skills will be used to unfold the mysteries of the painting: literary material, particularly a French 17th century commentary on Porcia’s gesture in La Femme heroique of J. Du Bosc (1642). Porcia’s charisma stems from this polisemy: she lends herself to political, philosophical, psychanalitical and other readings. We would like to propose Porcia as the third panel of a mental triptych formed by the Nota delle pitture fatte da me, transcripted by Malvasia in his Felsina Pittrice, and the “signature phenomenon” as evidences of Elisabetta Sirani’s maturity and professional self-awareness. Porcia wounding her thigh could be held as a “meta-painting”; not the remonstration of a wife to her husband but a claim of pictura’s superiority over poesis.

Ovaj se članak bavi slikom Elisabette Sirani Porcija ranjava vlastito bedro (1664.), koja se doima istodobno brutalnom i profinjenom, aluzivnom i nasilnom, ugodnom i uznemirujućom. Fascinacija slikom temelji se na višeznačnoj interakciji između izvanrednog teksta - Plutarhovi navodi o Porciji iz biografije o Marcusu Juniusu Brutusu - i naše suvremene recepcije teksta i slike, koja se poziva na feministički i psihoanalitički pristup prema sakaćenju. U razotkrivanju višeznačnosti slike koristi se komparativni pristup, ponajprije francuski esej iz 17. stoljeća o Porcijinom činu u La Femme heroique J. Du Bosca (1642.). Porcijina karizma proizlazi iz ove polisemije: ona otvara mogućnost političkim, filozofskim i psihoanalitičkim čitanjima. Predložili bismo Porciju kao treći dio mentalnog triptiha koji je formirala Note delle pitture fatte da me, Siraninog dnevnika, koji je u prijepisu donio Malvasia u svojem Felsina Pittrice, te "fenomen potpisa" kao dokaz zrelosti i profesionalne samosvijesti Elisabette Sirani. Porcija ranjava vlastito bedro može se razumjeti kao "metaslika" - to nije prikaz žene koja se usprotivila svome mužu, već tvrdnja superiornosti picture nad poezijom.