Didron and the Hand Maidens of Iconography in Nineteenth Century Britain

This paper re-visits the seminal iconographic text, Iconographie Chretienne by Adolphe Napoleon Didron (1806-1867), the first part of which was published in France in 1843 but left unfinished at the time of his death in 1867. It was translated into English and completed by two British women between 1851 and 1886. The first part of the paper examines Didron’s iconographic aims and methods and how he applied them in the essays on Christian imagery that constitute the main body of his book. The second provides an account of the work of Ellen Millington and Margaret Stokes, in completing and translating Iconographie into English - the only language in which the full work has been available for more than a century - and its legacy in the iconographic studies of Louisa Twining and Eliza Gutch which were influenced by Didron’s work. The paper argues that Didron’s work and that of his translators and associates in the nineteenth century, anticipated the main assumptions and principles of modern iconography, but have been marginalised in the dominant historiography of iconography which asserts the twentieth century invention of the subject.

Ovaj rad ponovno preispituje izvorni ikonografski tekst Iconographie Chretienne Adolpha Napoleona Didrona (1806- 1867), čiji je prvi dio objavljen u Francuskoj 1843. godine, iako je ostao nedovršen u vrijeme njegove smrti 1867. godine. Tekst su dovršile i na engleski prevele dvije Britanke u razdoblju između 1851. i 1886. Prvi dio članka razmatra Didronove ikonografske ciljeve i metode te način na koji ih je primijenio u esejima o kršćanskome slikovnome govoru, što čini glavninu njegove knjige. Drugi dio donosi izvješće o radu Ellen Millington i Margaret Stokes u dovršavanju i prevođenju Iconographie na engleski jezik - jedini jezik na kojemu je, više od stoljeća, djelo u cijelosti bilo dostupno - te njegovo naslijeđe u ikonografskim studijama Louise Twining i Elize Gutch, koje su bile pod utjecajem Didronova rada. Tekst nastoji dokazati kako je Didronovo djelovanje, kao i djelovanje njegovih prevoditelja i suradnika u devetnaestome stoljeću, najavilo glavne pretpostavke i načela moderne ikonografije, no da je zapostavljeno u dominantnoj historiografiji ikonografije, koja ističe kako je moderna ikonografija produkt dvadesetoga stoljeća.