Christian Iconography in Mirko Rački’s Monumental Oil Paintings from 1926. Between Demands of the Patron and the Artist’s Choice

This paper deals with lesser known works of Mirko Rački (1879-1982) - his monumental paintings with sacred motifs executed in 1926, which were commissioned by Juraj Tarnik, a rich pharmacist from Osijek. Although Rački is best known for his Symbolist and Art Nouveau paintings, the religious paintings Adoration of the Magi, Resurrection and Crucifixion have a distinctly archaic feeling and they betray that Rački was influenced by the masters of the High Renaissance. As the correspondence between the patron, Juraj Tarnik and the artist, Mirko Rački is preserved in the Croatian State Archives in Zagreb, it is possible to follow the process of the work itself as well as the dialogue between the client’s demands and the artist’s choice. The correspondence also reveals Rački’s work on the Last Judgement theme from 1926-1928. Although the monumental oil painting with this subject was never executed, Rački did many sketches and he elaborated in detail many changes that he made in the composition. His extensive explanations in the letters tell us about the literature that he used as well as about his own attitude toward this subject and Christian topics in general.

U radu se istražuju manje poznata djela Mirka Račkog (Novi Marof, 1879. - Split, 1982.) - monumentalne slike sa sakralnim motivima, kojih je naručitelj Juraj Tarnik, bogati ljekarnik iz Osijeka. Slike su napravljene 1926. godine i dio su zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik, a prikazuju Poklonstvo kraljeva, Uskrnuće i Raspeće. Za razliku od secesijskih i simbolističkih radova Mirka Račkog, nastalih u prva dva desetljeća 20. stoljeća u intelektualnoj atmosferi Beča i Münchena, spomenuti radovi religijske tematike izrazito su arhaični. Na osnovi korespondencije između naručitelja i umjetnika, koja je sačuvana u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, moguće je pratiti proces umjetnikova rada na spomenutim slikama, dijalog između naručitelja i umjetnika u vezi ikonografije, kao i odnos samog slikara prema kršćanskoj ikonografiji. Korespondencija također omogućuje uvid u pripremne radove Mirka Račkog za sliku Posljednji sud, također narudžbu Jurja Tarnika, koja nikad nije izvedena. Dijalog između naručitelja i umjetnika otkriva da su razmjenjivali knjige o kršćanskoj tematici i da su često raspravljali o navedenim temama i međusobno se uvažavali. U pojedinim slučajevima Rački odbija prihvatiti sugestije naručitelja (npr. u odabiru suvremenika za prikaz triju kraljeva u Poklonstvu kraljeva) ili otvoreno poziva naručitelja da se aktivno uključi u planiranje ikonografije slike (osobito tijekom pripremnih radova za sliku Posljednji sud). Korespondencija također otkriva da su i umjetnik i naručitelj imali jednaku strast i ljubav prema radu starih majstora te da im se osobito sviđala renesansna ideja da se suvremenici uključuju u biblijske scene. Ikonografija slika o kojima se raspravlja u radu jasno pokazuje da je Rački upotrebljavao vrlo tradicionalne sheme i da je bio pod velikim utjecajem majstora visoke renesanse. Osim vrlo kompleksnog i zanimljivog odnosa između naručitelja i umjetnika, ono što je također jasno vidljivo iz korespondencije jest činjenica da je religijska tematika zauzimala značajnije mjesto u radu Mirka Račkog kasnih dvadesetih godina prošloga stoljeća nego što se to dosad uočavalo.